Dragana Cejović – intervju

•Da te predstavimo našoj zajednici, ipak si nam se svima pojavila kao „grom iz vedra neba“. Kontaktirala si sve ljude iz sveta planinarskih sportova da te podrže, po čemu vidimo ogromnu želju i ljubav ka avanturama. Ko je Dragana?

Xmmmm… To je naporan zadatak da pričam o sebi. Bolje je trčati ultra-trke, skakati iz aviona, popeti se na planinu ili završiti akvatlon. Ali pokusacu ukratko. Ja sam Dragana iz Bara, imam 51 godinu ali sam poslednjih 22 godine u Atini. Grčki bog ljubavi Eros me doveo u ovu lijepu zemlju. Od malih nogu se bavim sportom ali u poslednjih 7 godina (sve je pocelo od naše ljubavi-moje i mog muža Koste za fotografiju). Intenzivno sa planinarstvom (2013. godine uspjela sam da se popnem na vrh Mon Blana – 4.810mnv i 2014. na vrh Island Peak 6.189mnv, Himalaji, Nepal) a onda je uslijedilo planinsko trčanje, plivanje. Sa planinskim trčanjem kojim se bavim dvije godine, uspjela sam više puta da budem na podijumu. 2016 u junu mjesecu našla sam se na startu poznatog i jednog od najstarijih planinskih Maratona, Mont Blanc Marathon-poslije sreće u izvlacenju. Ove godine sam uspjela da istrcim dvije ultra trke od 80km ovdje u Grčkoj i uspješno sam stigla na cilj poslije 23 sata trčanja na Cappadocia Ultra Trail u oktobru mjesecu ove godine gdje sam se popela na podijumu kao prva u mojoj kategoriji. Takodje jedan cilj koji sam imala u 2017. godini je učestvovanje na svih sedam trka Grčkog prvenstva u planinskom trčanju, Skyrunning Greece, koje sam uspješno istrčala i plasirala se na peto mjesto u generalnom plasmanu ženske kategorije. To je za mene bila velika lična pobjeda jer su ispred bile djevojke duplo mladje od mene, koje se bave profesionalno trčanjem.
Uvek sam bila vesela i topla osoba. Vreme je dodalo još neke karakteristike mom karakteru. Postala sam ambiciozna, optimistična, neustrašiva i avanturista. Uvijek spremna za nove izazove…

 

•S obzirom da dolaziš iz CG, „malog Nepala“ Balkana koliko često posećuješ rodnu grudu koja je inače idealna za ove sportove?

Idem često u moj rodni grad, Bar. Moja je porodica tamo, moji prijatelji sa kojima još uvijek imam kontakt bez obzira što sam toliko godina van moje zemlje. Sigurno uvijek imam u koferu patike za trčanje ili planinske cipele kada putujem . Uvijek cu naći bar malo vremena za trčanje ili za planinarenje.

 

•Ti i Grčka?

Velika ljubav!!!! Mogu da kažem da je Grčka moja druga domovina, 22 godine nije mala stvar. U početku je bilo teško, zbog jezika. Moj muž Kostas mi je pomogao puno da prebrodim tu teškocu, onda su uslijedile studije, paralelno sa poslom, gdje sam poslije 4 godine usavršila još više pisanje teškog grčkog jezika. Novi prijatelji, koji su me zagrlili, sa kojima se ne osjećam da sam stranac. Neko mi je rekao da kada počnes da sanjaš na jeziku zemlje u kojoj živiš-uklopio si se u potpunosti tu. Tako nekako i ja!!!!

 

•Tvoja prva skyrunning (trail) trka?

Ziria Skyrace, 2015. godina i trka 30km sa pozitivnim usponom 2.620m. Trka koju neću zaboraviti, koja me je uvela snažno u planinsko trčanje, koja mi je “ubacila” virus ovog lijepog sporta i za koji nema lijeka-na sreću!!!!

 

•Šta preporučuješ našim nebeskim trkačima, koju trku u Grčkoj?

Teško je predloziti. Ja sam do sada istrčala 45 trka na planinama Grčke, svaka je lijepa ali i teška na svoj način. Postoje trke za svačiji “ukus”!!!! Na bilo koju da odluče da dodju, sigurno je da će uživati ne samo u trci već i u ljepotama prirode, fantastičnim mjestima, gostoprimstvu-po kome su Grci itekako poznati, ukusnoj hrani… Mozda je Grčka poznata po divnom plavu moru i bajnim ostrvima ali vrijedi posjetiti i njene planine. Sigurno mogu da se informisu za prvenstvo Grčke u planinskom trčanju na web-strani http://www.skyrunner.gr/index.php/el/ kao i na web-strani http://www.advendure.com/ , gdje mogu da nadju kalendar sa trkama, razne korisne članke, savjete…Moji prijatelji, Dimitris Troupis i Takis Tsogkarakis koji imaju tu stranicu, uvijek su spremni da pomognu sa velikim iskustvom koje imaju.

 

•Kad se rodila želja da učestvuješ u avanturi od 300km, na minus 30? Trka naravno nije nivo Yukona ali je bez obzira vrlo zahtevna i u Arktičkom krugu, šta je tvoj cilj?

Volim zimu i snijeg bez obzira što sam se rodila na moru i u julu mjesecu!!!  Bavim se planinarstvom uglavnom zimi, osjetila sam na svojoj koži što znači da spavaš na 5000m nadmorske visine u vreći za spavanje na Himalajima, znam što znači da pješačiš 20 dana prelazeći ozbiljne visine, bez kupanja u dalekom Nepalu… Zimske avanture su pravi izazov za mene… jedna od tih je i ova na koju sam se prijavila i željela bih da učestvujem. 300km, 7 dana na temperaturama koje će i za mene biti prvi put da ih osjetim, novo iskustvo za mene.

 

•Jedan deo opreme dobijaš od organizatora, šta je to što ti moraš imati?

Koliko znam-mislim da ne griješim svu opremu dobijamo od organizatora. To je poznata Švedska firma garderobe Fjällräven, koja na taj način testira odjeću, šatore i drugu opremu u okruženju za koje su napravljeni – zimska divljina sjeverne Skadinavije.

 

•Kako ćeš se spremati za manifestaciju, na ovakvim akcijama nije kondicija bitna već i neke druge veštine (bivakovanje i sve što ide uz to)? Da li ćeš raditi simulacije pre odlaska? Npr Sinjajevina ti je sjajna za tako nešto (čuveni „sektor“ vojni, Kolašin – Žabljak).

Sigurno, prvo moram biti izabrana da odem pa onda da se”bacim” na pripreme!!!! Nadam se da će se to desiti. Kao što sam vam rekla i ranije, imam iskustva sa hladnim zimskim ambijentom. Na sreću pao je i prvi snijeg na sjeveru Grčke, pa ću vikendima sigurno naći vremena da se nadjem na njima i polako da se “zagrijavam” za Polar. Bilo bi ljepo kada bi se mogla naći na “mojim” planinama ali udaljenost čini svoje.

 

•Jedno škakljivo pitanje, misliš li da će i psi uživati u avanturi? Kako Skandinavci i društva za zaštitu životinja gledaju na to?

Mislim da da, jer su u svom ambijentu. Ti psi su bili važni za transport u arktičkim područjima, snabdijevajuci mjesta koja su bila nepristupačna na drugi nacin . Koriste se i u istraživanju oba pola. Nekoliko seoskih zajednica još uvijek koriste ove pse, posebno u područjima Aljaske i Kanade i širom Grenlanda. Koriste se za rekreativne svrhe, kao što ste spomenuli ranije- Iditarod i Yukon Quest. Na drugi dio pitanja neznam da vam odgovorim nazalost.

 

•Šta ako ti psi pobegnu iza neke oštre krivine? Radiš li intervale, da budeš spremna :)?

Gledajući razne video klipove od ranijih godina sigurno će biti veliko iskustvo. Neki učesnici se sreću prvi put sa snijegom , prvi put će spavati u šatoru ili na otvorenom prostoru na tim temperaturama. Prvi put (kao i ja) će “voziti” sanke sa psima. Fjallraven Polar ne bi bio moguć bez pasa. Oni su inteligentni, nevjerovatno snažni i vrijedni, ali i veoma prijateljski. Oni će se osloniti na nas za hranu, ali i mi ćemo se osloniti na njih zbog njihovih vještina i druženja. Vjerujem da ćemo postati brzo tim. Sigurno ćemo imati jednu kratku obuku kako se “vozi” takva sanka i u krivinama na početku putovanja. 

 

•Da li ćemo te videti na trkama kod nas u 2018.? Naravno ako nam se ne smrzneš na severu 🙂

Bilo je planirano da učestvujem na Ultra trailu Stare planine ove godine ali me povrijeda spriječila. Nadam se da ću sledeće godine doći da uživam u ljepotama vaših divnih ali teških (tehničkih) planina. Imam i mnogo prijatelja iz Srbije koje sam “upoznala” preko FB jer nas veže ta naša ljubav prema trčanju i prirodi uopšte. Sa nekima sam se srela i na trci u oktobru mjesecu u Kapadokiji.

 

•Šta imaš da poručiš avanturistkinjama širom Balkana?

Svijet je previše uzbudljiv da ostanemo kod kuće danas. Izadjite, budite slobodni. Pritisnite granice, da dokažete da ih nema. Godine su samo jedan broj i nista vise.

 

Želimo ti puno sreće, mi ćemo ti pomoći glasovima i medijskom podrškom. Pratimo te i jedan savet koji nije na odmet, „pee bottle“ uvek uz sebe, grej noge sa njim i na vreme ga isprazni da ne zaledi :). Najbitnije je da noću ne izlaziš iz šatora. Neka perje bude sa tobom, namaste!

Hvala vam puno!!!! Hvala vam na vremenu koje ste mi posvetili. Hvala unapred svima koji žele da mi pomognu. Nadam se da ću biti sretna da ispunim moj san i da se vratim sa sankama napunjenim divnim i nezaboravnim trenucima. I da ne budem izabrana, poslije ovih mjesec dana “borbe” za glasovima biću bogatija .
Kao što kaže i Grčki pjesnik Kavafis “važnost je putovanje, a ne destinacija”
Namaste. 

Pomognimo Dragani da ode na trku i ispuni svoj san, glasajte.